петак, 29. јун 2012.

Home Style


Danas vam sa ushićenjem predstavljam moj najnoviji apartment crush. Inspiracija stiže iz centra Kopenhagena u vidu stana koji osvežava, budi optimizam i daje pregršt ideja za dekorisanje svega oko mene, pa čak i office-a!?! ;) Ono što je zanimljivost jeste da u ovom stanu zapravo niko ne živi. On služi kao showroom i polazna tačka za projekat The Apartment, koji su osmislile galeristkinja Tina Seidenfaden Busck & ljubiteljka interior design-a Pernille Hornhaver. Njih dve na taj način afirmišu čitavu mrežu najpre EU dizajnera i aukcijiski prodaju sve zanimljivosti iz aktuelne postavke. Dakle, sve što vidite danas, kroz neko vreme će biti u potpunosti zamenjeno drugim rasporedom, drugim komadima nameštaja, drugim bojama. I iako sa nestrpljenjem očekujem novosti, ovaj prostor volim just as it is!
Za više informacija o samom projektu pls. visit: theapartment.dk
***
Bisous!
A.

четвртак, 28. јун 2012.

Stubbs and Wootton

Stubbs & Wootton je US brend za koji sam se instantly zakačila od kada sam u svojoj "flats and loafers" fazi. Iako je moj odnos prema štiklama stvar ljubavi, filozofije i nasleđenog stila, zaista volim da proberem i dobru ravnu obuću. Kada splasne gužva i konačno se ukaže prilika za više lazy dana i duga špaciranja po gradu ravna obuća je uvek cool alternativa. 
Dakle, jutarnji odlazak na pijacu ili večera u gradu - nije ni bitno jer ravni i chic modeli udobno priskaču u pomoć. Njihova kolekcija priča skoro unisex jezikom, ručno je rađena a nudi izradu sopstvenog monograma za one koji teže ka tome. Pliš, aristokratske boje, pletene, šarene... Classic modeli sa veselim detaljima - divno!
for more pls. visit: www.stubbsandwootton.com
***
Bisous!
A.

среда, 27. јун 2012.

Skhizein-91cm from yourself

Ovog leta kod mene nema onog dramatičnog cviljenja za odlaskom na more. To sam sebi čvrsto obećala. Mudro se prepuštam gradskim tonovima ali tiho i dostojanstveno pakujem stvari za poneti na obalu, kada dođe vreme za to. Sredinom jula, trebalo bi. Ovo je druga godina da ne provodim čitavo leto na Jadranu i zaista sam duboko svesna da je bolje zdravo se pomiriti sa time i prilagoditi poslu i ostalim okolnostima. Dakle Summer In The City postovi će biti verovatno redovna nedeljna kolumna na blogu.
Ruku na srce, zvezde mi ovde, u poslednje vreme nisu naklonjene i konačno sam uspela da distanciram stanje u kom se nalazim od "umornog" i jednostavno kažem da sam tužna. Sa time kod većine ljudi ni sama nisam na čisto... Zašto se pravdamo umorom kada nas neke situacije, nemili događaji i generalno gubici potresu, povrede ili pomere?! Kao da je postalo nenormalno nositi emociju a poželjno isticati nekakvo besmisleno stanje... I kada sam ja to postala jedna od onih koja se deklariše stanjem "umora"?! Verovatno od kada sam u office sferama jer je takav način komunikacije sa prekobrojnim kolegama daleko prikladniji. Ali no way, to jednostvano nisam ja. Dakle, ne treba mi sada odmor jer nisam umorna, treba mi samo neko vreme sa mamom, D.-om i najbližima za dizanje opšteg sistema, pa idemo dalje. 
Ako vas u životu bilo koja vrsta gubitka učini gubitnikom to znači da ste se alarmantno udaljili od suštine stvari i zapravo negde izgubili ono najvažnije - sebe. Put nazad je zaista prirodna stvar i to je upravo jedna od najlepših uspomena-lekcija koja me veže za mog tatu.  Negde mislim da bi bio šmekerski ponosan kada bi sada video koliko sam je za relativno kratak period ipak negde savladala.
***
Šta sam zapravo danas želela da vam pustim? Ovaj francuski animirani short. Veoma je tih, melanholičan i zaista tužan ali sam negde sigurna da će vas podstaći na razmišljanje i učiniti da ga na čudan način zavolite i pamtite. 
Pitam se sada da li bi naš današnji junak mogao da ima neku savremenu "maloprincovsku" spoznaju na tom svom putu prilagođavanja životu udaljenom "91 cm od sebe"?! Ne mogu da se otmem ni utisku da filmić zaslužuje i neku vrstu optimističnijeg kraja i možda epizodnog nastavka... No, sve nas ponekad pogodi meteorit pa sam sigurna da i svako od vas ima svoj nastavak priče... Samo bez ovog uvrnutog shrinka, pls. ;)
***
Bisous!
A.

среда, 13. јун 2012.

Amelie Movie Posters

Sakupljanje zanimljivosti sa neta mi pričinjava apsolutno zadovoljstvo ponajviše iz razloga što mi stan ostaje minimal clean a folderi na kompu radosno izbacuju sve divote na koje naletim i na koje za 2 sekunde (dva klika) mogu da računam kada mi zatrebaju. Ipak, ono što je goruće lepo, obavezno utefterim propisno i ovde jer se nikad ne zna šta nam nosi dan-noć (grom, pad sistema i sl. :) Tako je danas na redu my kind of story - Čudesna sudbina Amelije Poulain ali upriličena na movie plakatima. 
Plakat za neki film sam uvek doživljavala isuviše ozbiljno i o tim elementima promotivnih  aktivnosti uvek imam stav. On mora da bude papirni teaser za potencijalnu publiku, adekvatna uspomena za ljude koji su već pogledali film i iznad svega, ne mislim da nepohodno treba da nam dočara radnju određenog filma ili izveliča ultra poznati cast angažovane ekipe. Plakat treba da nam skrene pažnju, ureže u misli ključne reči i da nas generalno zainteresuje, zavede i navede na asocijacije i razmišljanja. Zato sam kolekcionarski očarana ovim jednostavnim,upadljivim i minimal Amelie posterima.
Zahvaljujući minimalmovieposters.tumblr.com dostupno nam je zapravo mnnogo više za daily uživanje. No, o ostalima - drugom prilikom, danas je sve u slavi Čudesne sudbine. Uživajte u danu. 
Bisous!
A.

уторак, 12. јун 2012.

June Bloom

E pa i krajnje je vreme da se sretnemo ovde! Ne mogu da verujem koliko je kalendarski  prošlo od poslednjeg posta. U realnosti mi je to kao prošla nedelja. A nije da sam zapostavila  ili zaboravila blog, prijatelje ovde i tamo. Zapostavila sam sebe. No, ponekad i to mora da se prođe. Rezultati spartanski uloženog truda ne izostaju što mi pričinjava radost a imam i dva divna protekla vikenda iza sebe kao uzemljenje tako da sada sigurno imam ponovo svoj uobičajeni mood. 
Dakle, dobro došao nam jun, dobro mi došli vi! Kratko javljanje danas gde cunjamo kroz impresionistički junski delight. Dok sam listala Taschenovu knjižicu posvećenu Moneu i podsećala se njegovih manje i više poznatih dela moj naslućeni miris leta je aktivirao i ono special  unutrašnje zvonce. Ultimativna inspiracija.
Zatim su tu kao additional ilustracije i ove fotografije koje za tren razbaruše radosni i messy hairstyle. Poruka: cveće ne treba da bude samo na stolu, haljini, backgroundu ili desku nego i u mislima i na glavi. God, život u Vojvodini može da bude tako ruralno fantastčan za sve ove varijante.
Junski broj Švedskog Elle-a me je odvukao pak u drugu krajnost. Gotovo aristokratski odnos prema fotografiji i modi je upakovao ove stabilne, classic & shiny komade garderobe. Što me je dalje neodoljivo odvuklo da ih uparim sa, pogađate, painting match-om. 
paintings by Ignace Henri Jean Fantin-Latour(1836-1904)
Bisous!
A.